O Heljdi i sličnim finim kašama…uz recept – Farma

Papar – čisti užitak – Farma
21. siječnja 2018.
Kajenski papar – čili – kajenska paprika Farma
7. ožujka 2018.
Papar – čisti užitak – Farma
21. siječnja 2018.
Kajenski papar – čili – kajenska paprika Farma
7. ožujka 2018.

O Heljdi i sličnim finim kašama…uz recept – Farma

 

HELJDA

Heljda je sjeme biljke Fagopyrum esculentum koja pripada porodici Polygonaceae.

Ova biljka izvorno potiče iz Azije.

Od 10 do 13 stoljeća heljda se naširoko kultivirala u Kini, zatim se proširila u Europu i Rusiju, a kasnije u Ameriku.

Heljda je sada najpopularnija u Rusiji i Poljskoj gdje igra važnu ulogu u tradicionalnoj kuhinji.

Također se široko koristi u SAD-u, Kanadi i Francuskoj – zemlji koja je poznata po krepe – palačinkama od heljdinog brašna.

Iako se može pomisliti da je heljda žitarica, to nije točno.

Premda se u kulinarstvu heljda smatra žitaricom zbog svoje hranjivosti,  botanički pripada kategoriji zeljastog povrća, a ponekad se ubraja i u voćke.

Sjemenke heljde su po veličini slične sjemenkama pšenice, ali posjeduju jedinstvenu trokutastu formu.

Cvjetovi heljde su vrlo aromatični, zbog čega privlače pčele koje ih koriste da bi napravile poseban med, koji ima tamnu boju, snažan miris i posebna ljekovita svojstva.

Heljda često služi kao zamjena za rižu ili se priprema kao kaša.

Također se koristi brašno od heljde koje može imati tamniju ili svjetliju boju. Tamnije brašno sadrži više nutrijenata.

Heljda ne sadrži gluten, zbog čega je pogodna za osobe koje su na njega alergične.

Od heljdinog brašna se prave palačinke koje su prava poslastica!

 

JEČAM     

Ječam je žitarica iz porodice trava (Poaceae) i zauzima peto mjesto u svjetskoj proizvodnji žitarica.

Hordeum vulgare šestoredni je oblik ječma koji ima klasove smještene na suprotnim stranama s tri klasića svaki na svojoj stapci iz kojih se poslije razvija zrno ječma. Ovaj se oblik razvio iz dvorednih oblika koji imaju središnji klasić iz kojeg se razvijaju zrno i postranični sterilni klasići.

Ječam potječe iz Etiopije i jugoistočne Azije gdje se uzgajao prije 10 000 godina. Upotrebljavao se za prehranu ljudi i životinja, kao i za proizvodnju alkoholnih pića. Prvi recept za ječmeno vino potječe iz Babilona, 2800 godina prije Krista. Isto tako ječmena se voda već od davnina upotrebljavala u medicinske svrhe.

ZOB

Zob je biljka koja se ubraja u porodicu trava. Klasići zobi sadrže 2 do 6 cvjetića. Nalaze se na raširenoj metlici na vrhu stabljike. Zrna su obavijena pljevom, nesraslom sa zrnom,  po čemu se zob razlikuje od drugih žitarica (pšenice, ječma i raži).Za pripremu doručka i raznih slastica najčešće se koriste zobene pahuljice i klice.

Do danas, podrijetlo je o zobi još  neodređeno, a nije ni ustanovljeno njeno podrijetlo. Kao kultivirana biljka spominje u Grčkoj još u 4. stoljeću pr.Kr. U Maloj Aziji bila je rasprostranjena još u 2. stoljeću pr.Kr., a u zapadnoj i sjevernoj Europi pronađena je u sojenicama iz brončanog doba. U srednjem vijeku zob je bila glavna prehrambena namirnica sjevernih naroda. Zob je danas, nepravedno, poznatija kao žitarica za prehranu stoke, a posebno konja, nego što je zastupljena u ljudskoj prehrani.

RAŽ

Druga imena za raž su ozimica i raž jarica. Uzgoj počinje nakon uzgoja pšenice, i to na području Zakavkazja i zapadne Azije.

Raž je jednogodišnja žitarica sa stabljikom visine i do dva metra te s malim brojem linearnih listova. Plavkastozelenu boju ili izgled klas dobiva od voštane presvlake. Klas raži sličan je klasu pšenice kako u pogledu samog klasa, tako i zrna i stabljike. Zrno raži, to jest njegova anatomska građa, sastoji se od omotača, endosperma i klice. Zrno prilikom vršenja ispada. Raž podnosi jače smrzavanje od pšenice te se sije na mjestima gdje pšenica može smrznuti. Korijen je vlaknast i brojan. Sije se u kasno ljeto, a manje u proljeće.

Vrijeme cvatnje raži je od lipnja do srpnja.

Raž raste na poljima i plantažama, a podnosi i brdske predjele. Skuplja se plod – zrno i slama. Mljevenjem zrna dobivamo raženo brašno koje se često miješa sa pšeničnim brašnom. Od prženog zrna možemo dobiti surogat za kavu – raženu kavovinu. Slama se koristi za pokrivanje krova kuća, za pripremu postelje te kao hrana za stoku (sječka).

Energetska vrijednost 100 grama raži iznosi oko 1465 kJ ili 350 kalorija, bjelančevina 10 %, ugljikohidrata 75 %, masti 2 %. Od mineralnih sastojaka ima kalija, kalcija, natrija, fosfora, magnezija, željeza, sumpora, mangana, bakra, cinka, kobalta, flora, a od vitamina B kompleks, A i C vitamin.

PIR

Pir je jedna od najstarijih poznatih vrsta žitarica, a potječe iz Azije odakle je donesen na Bliski istok odakle se proširio na Europu – u vrijeme Rimskog carstva bio je glavna namirnica rimskih vojnika koji su jeli pirovu kašu. Danas je na tržištu moguće kupiti pir u osnovnom obliku, ali i pirovo brašno, tjesteninu i mlijeko, dok se od njega rade mnogi obroci: od doručaka, do deserata i vrhunskih kolača.

Pirovo zrno je žilavo i tvrdo, a kad se kombinira s drugim žitaricama daje dozu hrskavosti. Pir je izgledom sličan pšenici, samo s malo većim zrnom, te ga odlikuje odlična probavljivost. Upravo stoga, koristi se u prehrani bolesnika i rekonvalescenta, te za prehranu djece i starijih osoba.

U narodnoj medicini, pir se koristi za liječenje kožnih i alergijskih osipa, neurodermitisa, reumatskih oboljenja, dijabetesa, povišenog kolesterola te probavnih teškoća. Ako imate problema s probavom i zatvorom, savjetujemo da redovito jedete pir i ti problemi će biti iza vas.

Prijedlog za ručak     HELJDINA KAŠA

Sastojci:
– 250 g heljde
– pola litre vode – sezonsko povrće npr. (mješavina tikvica, paprika, rajčica, mahuna, luka )

(mješavina tikvica, paprika, rajčica, mahuna, luka i crnih maslina)
– paprika u prahu – 3 žlice koncentrata rajčice
– 1 žlica gorušice u prahu – sol, pola litre pasirane rajčice
– 1 žličica mješavine chimichurri
Priprema:
Heljdu  i  povrće kuhajte zajedno dok se heljda gotovo ne raspadne. Pri tome u varivo povremeno dodajite pomalo vode.

Napomena:
Sve začine i rajčicu dodajte pri kraju kuhanja.