Češnjak ili bijeli luk (lat. Allium sativum) začinska je biljka iz porodice Alliaceae. Srodna je luku, poriluku i vlascu. Smatra se da potječe iz srednje Azije, a od pamtivijeka se upotrebljava u kulinarstvu i medicini.

Bio je poznat već Egipćanima, Grcima i Rimljanima. Dosta je rasprostranjen, iako se troši u manjim količinama. Rabi se kao začin, i to bilo sirov, bilo kod kuhanja različitih jela. Ima tipičan miris koji mu daje eterično ulje. Češnjak sadrži fitoncide, koji djeluju baktericidno pa se troši kao narodni lijek.

Češnjak se upotrebljavao već u rimskoj, grčkoj i egipatskoj prehrani.

Starorimski pisac Plinije opisao je češnjak kao lijek za 61 zdravstvenu tegobu.

Češnjak možemo naći i kao sastojak u nizu recepata Apicijeve kuharice (najstarija kuharica sačuvana u cijelosti).

Hipokrat (otac medicine) preporučavao ga je u prehrani.

Do prvog zapisanog štrajka u povijesti, koji se zbio u starom Egiptu došlo je upravo zbog izbacivanja češnjaka iz svakodnevne prehrane robova.

Kroz povijest ga se primjenjivalo i kao lijek za astmu, ubod škorpiona, a tijekom srednjeg vijeka vjerovalo se da je lijek za kugu.

Godine 1858. Louis Pasteur zapisao je da bakterija ugine nakon tretiranja češnjakom. Još od srednjeg vijeka, češnjak se upotrebljavao za liječenje rana, bilo u komadu ili usitnjen nanosio se izravno na rane da bi zaustavio širenje infekcije.

Češnjaku su se kroz povijest pripisivala razna mistična svojstva te se vjerovalo da štiti od demona, vukodlaka i vampira.